top of page
RIMSKI CAREVI 1. I 2. STOLJEĆA
Kaligula (12 - 41.)
Kaligula, rođen kao Gaius Julius Caesar Augustus Germanicus, bio je rimski car od 37. do 41. godine nove ere, poznat po svom ekscentričnom i često despotičnom vladanju. Unuk prvog rimskog cara Augusta i sin popularnog vojskovođe Germanika, Kaligula je na vlast došao nakon smrti svog djeda po posvajanju, cara Tiberija. Njegova vladavina počela je obećavajuće s velikom popularnošću, ali je brzo skliznula u tiraniju, ekstravaganciju i nasilje, uključujući optužbe za incest, ubojstva političkih protivnika i neumjereno trošenje državnog novca. Kaligulin lik ostao je upamćen u povijesti kao simbol korupcije i ludila na vlasti, što je kulminiralo njegovim ubojstvom 41. godine u zavjeri koju su predvodili članovi pretorijanske garde, politički dužnosnici i članovi vlastite obitelji.
Klaudije I (41 - 54.)
Klaudije I, punim imenom Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus, bio je rimski car koji je vladao od 41. do 54. godine nove ere. Rođen u Lugdunumu (današnji Lyon, Francuska) kao član julske i klaudijske dinastije, bio je bratić Kaligule i preuzeo je vlast nakon njegova ubojstva. Unatoč tome što su ga mnogi u rimskoj aristokraciji smatrali fizički slabim i intelektualno nesposobnim za vladanje, Klaudije se pokazao sposobnim i pragmatičnim vladarom. Proširio je Rimsko carstvo uključujući osvajanje Britanije 43. godine, poboljšao pravosudni sustav i promicao javne radove. Također je proveo reforme koje su uključivale povećanje građanskih prava za provincijske stanovnike i poboljšanje upravljanja carstvom. Njegova vladavina završila je njegovim smrću 54. godine, vjeruje se da ga je otrovala njegova četvrta supruga Agripina Mlađa kako bi osigurala prijestolje svom sinu Neronu.
Neron (54 - 68.)
Neron, punog imena Nero Claudius Caesar Augustus Germanicus, bio je rimski car od 54. do 68. godine nove ere, posljednji car iz julsko-klaudijske dinastije. Vladao je s kontroverzama i ostao je upamćen u povijesti uglavnom po tiraniji, ekstravaganciji i represiji prema kršćanima, koji su bili među njegovim najpoznatijim žrtvama. Postao je car nakon smrti svog očuha i ujedno djeda, cara Klaudija, vjeruje se, uz manipulacije svoje majke Agripine Mlađe. Neronova vladavina obilježena je brojnim umjetničkim i kulturnim postignućima, ali i ekonomskim problemima, te masovnim progonima. Najpoznatiji je po navodnoj apatiji tijekom velikog požara u Rimu 64. godine, za koji su neki izvori tvrdili da je sam zapalio kako bi ponovno izgradio grad prema vlastitim estetskim načelima, premda suvremeni povjesničari tu tvrdnju smatraju sumnjivom. Neronovo nasilno i nestabilno vladanje dovelo je do niza pobuna, a konačno je bio prisiljen na samoubojstvo 68. godine, što je označilo kraj julsko-klaudijske dinastije i početak godine četiriju careva.
Galba (68 - 69.)
Servius Sulpicius Galba bio je rimski car koji je kratko vladao od lipnja 68. do siječnja 69. godine nove ere, čime je započeo period poznat kao Godina četiriju careva. Usponom na vlast nakon Neronove smrti, Galba je prekinuo vladavinu julsko-klaudijske dinastije, pokušavajući uspostaviti svoj autoritet u vrijeme velikih političkih nemira i nezadovoljstva unutar Rimskog carstva. Unatoč početnoj podršci kao iskusnom senatoru i vojnom zapovjedniku, Galbina vladavina brzo je postala nepopularna zbog njegovih odluka o finansijskoj strogosti i nepotizmu, što je dovelo do široko rasprostranjenog nezadovoljstva među vojskom i narodom. Njegovo kratkotrajno vladanje završilo je kada je Oton, jedan od njegovih bliskih suradnika, organizirao pobunu protiv njega. Galba je ubijen u siječnju 69. godine, a na vlast je došao Oton, čime se nastavila turbulencija i nestabilnost u Rimskom carstvu.
Vespazijan (69 - 79.)
Vespazijan, punim imenom Tit Flavije Vespazijan, bio je rimski car koji je vladao od 69. do 79. godine naše ere, i bio je osnivač Flavijevske dinastije. Rođen je u obitelji koja se uzdigla iz prilično skromnih početaka do visokih položaja u rimskom društvu. Vespazijan je došao na vlast nakon godine četiriju careva, razdoblja političkih previranja i građanskog rata. Tijekom svoje vladavine, usmjerio je napore na obnovu Rima i poboljšanje financijskog stanja imperija, koje je bilo ozbiljno narušeno tijekom prethodnih sukoba. Poznat je po započinjanju gradnje Koloseuma, jednog od najvećih simbola rimske arhitektonske i inženjerske vještine, te po konsolidaciji granica i jačanju vojske. Njegova vladavina smatra se stabilizirajućim periodom koji je uslijedio nakon dugog niza političkih nemira, i ostavio je trajno nasljeđe kroz svoju obitelj i doprinose Rimskom Carstvu.
Tit (79 - 81.)
Tit Flavije Vespazijan, poznat kao Tit, bio je rimski car koji je vladao od 79. do 81. godine nove ere. Poznat je po dovršetku Koloseuma i po tome što je njegova vladavina obilježena serijom katastrofa, uključujući erupciju Vezuva 79. godine koja je uništila Pompeje i Herculanum, te veliki požar u Rimu. Unatoč tim tragedijama, Tit je bio omiljen među rimskim narodom zbog svojih napora u pružanju pomoći žrtvama katastrofa i svoje općenite velikodušnosti. Njegova kratka vladavina često se smatra jednim od rijetkih primjera "benevolentne monarhije" u povijesti Rimskog Carstva.
Domicijan (81-96.)
Domicijan je bio rimski car koji je vladao od 81. do 96. godine nove ere, kao dio dinastije Flavijevaca. Poznat po tome što je pojačao centralizaciju rimske državne uprave, provodio ekonomske reforme i pokrenuo brojne graditeljske projekte, Domicijan je također bio poznat po svojoj autoritarnoj vladavini i proganjanju političkih protivnika, što je kulminiralo s njegovim atentatom 96. godine. Unatoč njegovoj tiranskoj reputaciji među suvremenicima, njegova vladavina je također bila razdoblje vojnih uspjeha i relativne stabilnosti unutar Rimskog Carstva.
Nerva (96-98.)
Nerva bio je rimski car koji je vladao od 96. do 98. godine nove ere, označavajući početak dinastije Antoninovaca. Uspon na vlast došao je nakon atentata na Domicijana, a Nervin kratki vladavinu karakterizira mirno razdoblje i pokušaji reformi usmjerenih na obnovu Rima nakon tiranije. Poznat je po svojoj mudrosti i umjerenosti, te politici pomirenja s Senatom i plemstvom. Nerva je također bio značajan po tome što je usvojio Trajana, sposobnog vojnog zapovjednika, kao svog nasljednika, čime je osigurao stabilnost i kontinuitet vlasti, što je bio presedan za buduće nasljeđivanje u Rimskom Carstvu. Njegova kratka, ali utjecajna vladavina smatra se ključnim periodom u prijelazu između Flavijevske i Antoninovske dinastije, te kao početak "zlatnog doba" Rima.
Trajan (98-117.)
Trajan je bio rimski car koji je vladao od 98. do 117. godine nove ere, poznat po vojnim pohodima i proširenju Rimskog Carstva do njegovih najvećih granica. Rođen u Italici, u današnjoj Španjolskoj, kao car je stekao reputaciju sposobnog vojskovođe i administrativnog reformatora. Pod njegovim vodstvom, Rimsko Carstvo je anektiralo Daciju (današnju Rumunjsku), Armeniju, Mezopotamiju i dio Arabije, čime je Carstvo obuhvatilo veliki dio poznatog svijeta. Trajan je također bio poznat po svojim građevinskim projektima u Rimu, uključujući izgradnju Trajanovog stupa, foruma i tržnice, koji su ostavili trajni pečat na arhitekturu grada. Njegova vladavina smatra se jednim od vrhunaca "zlatnog doba" Rimskog Carstva, a njegova sposobnost i uspjesi kao vođe učinili su ga jednim od "pet dobrih careva" u povijesti Rima.
Hadrijan (117-138.)
Hadrijan je bio rimski car koji je vladao od 117. do 138. godine nove ere, poznat po konsolidaciji i fortifikaciji granica Rimskog Carstva. Naslijedio je Trajana, a tijekom svoje vladavine, Hadrijan je odlučio odustati od osvajačkih pohoda i umjesto toga se fokusirao na jačanje obrane Carstva, uključujući izgradnju poznatog Hadrijanovog zida u Britaniji, koji je služio kao zaštitna barijera protiv napada s sjevera. Također je pojačao granice duž Rajne i Dunava te organizirao Carstvo tako što je poboljšao administraciju i pravosuđe. Hadrijan je bio poznat i po svojoj ljubavi prema grčkoj kulturi i arhitekturi, zbog čega je mnogo putovao po Carstvu, posebno u Grčku i Egipat, ostavljajući iza sebe brojne građevine. Njegova vladavina smatra se periodom mira i prosperiteta, a Hadrijan se često spominje kao jedan od "pet dobrih careva".
Antonin Pio (138-161.)
Antonin Pio bio je rimski car koji je vladao od 138. do 161. godine nove ere, poznat po mirnoj i stabilnoj vladavini koja je obilježila zlatno doba Rimskog Carstva. Naslijedivši Hadrijana, pod čijim je testamentom bio usvojen, Antonin Pio se fokusirao na unutarnju konsolidaciju i administrativne reforme, umjesto na vojne pohode. Njegova vladavina karakterizirana je prosperitetom, pravnom reformom, i izgradnjom brojnih javnih radova, uključujući hramove, mostove i akvedukte širom Carstva. Poznat je po svojoj mudroj i umjerenoj vlasti, te je tijekom njegove vladavine Carstvo uživalo u periodu mira i ekonomske stabilnosti. Antonin Pio smatra se jednim od "pet dobrih careva", a njegova smrt označila je kraj jednog od najmirnijih i najprosperitetnijih razdoblja u povijesti Rimskog Carstva.
Marko Aurelije (161-180.)
Marko Aurelije bio je rimski car od 161. do 180. godine nove ere, posljednji od "pet dobrih careva" i često se smatra jednim od najvećih filozofa-stoika. Njegova vladavina obilježena je brojnim vojnim izazovima, uključujući germanske i partske ratove, ali i unutarnjom stabilnošću i pravnom reformom. Unatoč ratnim naporima, Marko Aurelije ostao je posvećen filozofiji i vladanju u duhu razuma i pravednosti, što je zabilježio u svojim "Razmišljanjima", djelu koje otkriva njegove stoicističke poglede i osobne refleksije. Njegova vladavina predstavlja prekretnicu, nakon koje Rimsko Carstvo ulazi u razdoblje unutarnjih sukoba i kriza. Osim što je bio vladar, Marko Aurelije bio je i pjesnik, pravnik, i filozof čija djela i danas inspiriraju ljude širom svijeta u potrazi za mudrošću i unutarnjim mirom.
Lucije Ver (161-169.)
Lucije Ver bio je rimski car koji je suvladao s Markom Aurelijem od 161. do 169. godine nove ere, čineći ih prvim parom suvladara u povijesti Rimskog Carstva. Rođen kao Lucius Ceionius Commodus, usvojen je od strane Antonina Pija, zajedno s Markom Aurelijem, na preporuku Hadrijana. Verova suvladavina s Markom Aurelijem označila je period suradnje na vrhu rimske vlasti, iako je Ver često bio kritiziran zbog svojeg hedonističkog načina života i preferencije da provodi vrijeme u užicima daleko od fronte, dok je Marko Aurelije upravljao državnim poslovima i vodio ratove. Lucije Ver posebno je bio zadužen za vođenje rata protiv Parta, tijekom kojeg su rimski generali postigli značajne uspjehe. Njegova smrt 169. godine, vjerojatno od posljedica kuge, ostavila je Marka Aurelija kao jedinog cara, čime je završena eksperimentalna faza dijarhije u Rimskom Carstvu.
Komod (180-192.)
Komod, punim imenom Lucius Aurelius Commodus, bio je rimski car koji je vladao od 180. do 192. godine nove ere, poznat po svojoj ekstravagantnoj i kontroverznoj vladavini koja je često smatrana početkom kraja zlatnog doba Rimskog Carstva. Sin Marka Aurelija, jednog od "pet dobrih careva", Komod se u početku činio obećavajućim nasljednikom, ali njegova sklonost samoveličanju, okrutnosti i ekscentričnom ponašanju brzo su razočarala nadanja u stabilnost i prosperitet. Tijekom svoje vladavine, Komod je pokazao malo interesa za upravljanje državom, često delegirajući ovlasti svojim favoritima, dok je sam provodio vrijeme u razuzdanim zabavama, gladijatorskim borbama i osobnim hirovima. Njegovo nepopularno ponašanje i autoritarni stil vladavine doveli su do niza urota i pokušaja atentata, koji su kulminirali njegovim ubojstvom 192. godine, čime je završena vladavina dinastije Antoninovaca i otvorilo turbulentno razdoblje poznato kao Godina pet careva.
Septimije Sever (193-211.)
Septimije Sever bio je rimski car koji je vladao od 193. do 211. godine nove ere, osnivač Severne dinastije koja je obilježila novo razdoblje u povijesti Rimskog Carstva. Rođen u Leptisu Magni, u današnjoj Libiji, Sever je došao na vlast nakon turbulentne "Godine pet careva", uspostavivši autoritet kroz vojnu snagu i političku spretnost. Njegova vladavina karakterizirana je konsolidacijom centralne moći, reformama vojske, kojom je povećao plaće vojnicima i time osigurao njihovu lojalnost, te pojačanjem granica carstva. Septimije Sever također je proveo značajne pravne i administrativne reforme, učvrstivši vlast nad provincijama i promičući pravnu uniformnost. Unatoč unutarnjim reformama, njegova vladavina obilježena je i brojnim vojnim pohodima, uključujući osvajanja u Britaniji i protiv Parta, čime je proširio granice carstva. Smatra se jednim od najmoćnijih i najutjecajnijih rimskih careva, čija je vladavina postavila temelje za relativno stabilno razdoblje.
bottom of page