Mletački novac ima dugu i fascinantnu povijest koja se proteže kroz razdoblje moći i utjecaja Mletačke Republike, jedne od najvažnijih trgovačkih sila tijekom srednjeg vijeka i renesanse. Od 8. stoljeća pa sve do 1797. godine, kada je republika prestala postojati, Mletačka je kovala svoje novčiće koji su bili poznati po svojoj stabilnosti i prihvaćenosti u međunarodnoj trgovini. Najpoznatiji mletački novac svakako je ducat, poznat i kao zecchino, koji se prvi put pojavio 1284. godine. Ovaj zlatni novčić, s visokim udjelom čistoće zlata, brzo je stekao međunarodni ugled zbog svoje pouzdanosti u vrijednosti i fine obrade. Na prednjoj strani ducata nalazio se lik Svetog Marka, zaštitnika Venecije, kako predaje zastavu duždu, dok je na drugoj strani prikazan Isus Krist.

​

Osim ducata, Mletačka je kovala i srebrne novčiće poput grosa i solda, kao i bakrene novčiće za lokalnu upotrebu. Grosso, koji se počeo kovati u 13. stoljeću, bio je posebno važan za mletačku ekonomiju jer je služio za poticanje i olakšavanje velikih trgovačkih transakcija unutar i izvan granica Republike. Uz monetarnu vrijednost, mletački novci bili su i sredstvo propagande, prikazujući moć i bogatstvo Mletačke Republike kroz složene i umjetnički izvedene dizajne. Ova praksa ne samo da je odražavala političku stabilnost i ekonomsku snagu Venecije, već je također pomogla u širenju njezinog utjecaja i kulture kroz mediteranski i dalje europski prostor. Kroz stoljeća, ovi novčići nisu samo omogućavali trgovinu, već su bili i svjedoci rasta i propasti jedne od najslavnijih republika u povijesti.