top of page
RIMSKI CAREVI 3. I 4. STOLJEĆA
Karakala (198 - 217.)
Karakala je bio rimski car koji je vladao od 198 do 217. godine. Rođen je u Lugdunumu (danas Lyon, Francuska) 4. travnja 188. godine kao Marcus Aurelius Severus Antoninus. Bio je poznat po svojoj vojnoj sposobnosti, ali i po svojoj brutalnosti i paranoji. Karakala je najpoznatiji po izdavanju Constitutio Antoniniana, poznate i kao Edikt o Karakalinoj građanskoj pravdi, kojom je dodijelio rimsko građanstvo svim slobodnim stanovnicima Rimskog Carstva, što je bio potez bez presedana. Njegova vladavina završila je kada ga je 217. godine ubio prefekt Pretorijanske garde, Macrinus. Karakalino naslijeđe je kompleksno, obilježeno kako napretkom tako i nasiljem, a njegova vladavina smatra se jednim od ključnih perioda u kasnom Rimskom Carstvu.
Geta (209 - 211.)
Geta bio je rimski car koji je vladao u kratkom razdoblju od 209. do 211. godine nove ere, zajedno sa svojim bratom Karakalom i ocem Septimijem Severom. Nakon smrti svog oca, Geta i Karakala su postali suvladari, ali njihov odnos obilježen je intenzivnim rivalstvom i sukobima. Napetosti između dvojice braće kulminirale su 211. godine kada je Karakala naredio ubojstvo Gete. Geta je ubijen u naručju svoje majke Julije Domne, a nakon njegove smrti, Karakala je provodio damnatio memoriae, pokušaj brisanja Getinog imena i postignuća iz povijesnih zapisa.
Elagabal (218 - 222.)
Elagabal, poznat i kao Heliogabal, bio je rimski car koji je vladao od 218. do 222. godine. Rođen je u Emesi (današnja Homs u Siriji) kao svećenik sunčeva boga El-Gabala, čije ime je kasnije preuzeo. Njegova vladavina, koja je započela kada je imao samo četrnaest godina, obilježena je ekstravagancijom i religijskim kontroverzama, uključujući pokušaje uvođenja kulta svog boga u središte rimskog religijskog života. Ovi potezi, zajedno s njegovim ekscentričnim javnim ponašanjem i ignoriranjem tradicionalnih rimskih vojnih i administrativnih praksi, doveli su do njegove nepopularnosti i konačnog svrgavanja i ubojstva, nakon čega je njegova uspomena osuđena na damnatio memoriae, pokušaj brisanja svakog spomena na njega iz povijesnih zapisa.
Aleksandar Sever (222 - 235.)
Aleksandar Sever bio je rimski car koji je vladao od 222. do 235. godine. Rođen je u gradu Arca Caesarea u Siriji, a na vlast je došao nakon što je njegova majka, Julia Mamaea, organizirala ubojstvo njegovog rođaka i prethodnika, cara Elagabala. Aleksandar Sever bio je poznat po svojim pokušajima reformiranja rimske države i vojske, te je težio promicanju mira i stabilnosti unutar carstva. Njegova vladavina obilježena je razdobljem relativnog mira i prosperiteta, ali i sukobima na granicama, posebice s Sasanidskim Carstvom na istoku. Car je bio popularan među narodom zbog svoje skromnosti i pokušaja uspostave pravednije administracije. Nažalost, njegova vladavina završila je njegovim tragičnim ubojstvom tijekom vojne pobune u Germaniji, što je označilo početak razdoblja poznatog kao Anarhija trećeg stoljeća, tijekom kojeg je Rimsko Carstvo bilo suočeno s brojnim unutarnjim i vanjskim izazovima.
Maksimin Tračanin (235 - 238.)
Maksimin Tračanin bio je rimski car koji je vladao od 235. do 238. godine. Rođen u Traciji kao sin gotskoga roba i Alanke, Maksimin se istaknuo svojom fizičkom snagom i vojničkim sposobnostima, što mu je omogućilo brzi uspon unutar rimske vojske. Postavši car, poznat je po svojim vojnim kampanjama i osvajanjima, posebno na području Germanije i Sarmatije. Njegova vladavina obilježena je strogim i često brutalnim metodama upravljanja, kao i stalnim sukobima s rimskom aristokracijom i Senatom. Ovo neprijateljstvo na kraju je dovelo do njegove smjene i smrti, čime je završila jedna od kriznih faza u povijesti Rimskog Carstva, poznata kao Kriza trećeg stoljeća. Maksiminova vladavina ostala je zabilježena kao simbol vojničke dominacije i autoritarnosti, koja nije uspjela uspostaviti trajni mir i stabilnost unutar carstva.
Balbin (238.)
Decimus Caelius Calvinus Balbinus, poznatiji kao Balbin, bio je rimski car koji je kratko vladao u 238. godini, tijekom burne epohe poznate kao "Godina šest careva". Prije nego što je postao car, Balbin je bio cijenjeni senator i pravnik, visoko poštovan zbog svoje intelektualne snage i pravne stručnosti. Njegovo uspon na vlast dogodio se nakon tragičnih smrti careva Gordijana I i II, kad ga je rimski Senat zajedno s Pupijenom Maksimom imenovao za suvladara u pokušaju stabilizacije Carstva. Unatoč njihovim nastojanjima, Balbinova i Pupijenova vladavina nije uspjela pridobiti podršku vojske, što je dovelo do njihovog brzog pada i brutalnih ubojstava, nakon čega je na vlast došao Gordijan III. Balbinova kratka vladavina simbolizira jedno od najkaotičnijih razdoblja u povijesti Rimskog Carstva.
Gordijan III (238 - 244.)
Rimski car Gordijan III, punim imenom Marcus Antonius Gordianus, vladao je od 238. do 244. godine nakon Krista. Postao je car kao vrlo mlad, u dobi od samo trinaest godina, nakon smrti svojih prethodnika Gordijana I i Gordijana II, koji su bili njegovi djed i stric. Njegova vladavina obilježena je relativnim mirom unutar carstva i pokušajima da se ojačaju granice, posebno protiv perzijskih prijetnji. Njegova vlast skončana je tijekom vojne kampanje protiv Perzije, gdje je, pod misterioznim okolnostima, ubijen ili poginuo u bitci. Gordijan III ostaje upamćen kao jedan od mlađih rimskih careva, a njegova vladavina simbolizira trenutke nade i nestabilnosti u kasnom Kriznom razdoblju Rima.
Filip Arapin (244 - 249.)
Filip Arapin, poznat i kao Filip I Arab, bio je rimski car koji je vladao od 244. do 249. godine nove ere. Rođen u provinciji Arabija, stekao je moć nakon što je bio visoki časnik u carskoj straži, te je postao car nakon što je prethodnika Gordijana III, prema nekim izvorima, svrgnuo ili možda čak naredio njegovo ubojstvo. Filipovu vladavinu karakterizira pokušaj stabilizacije carstva koji je bio potresen vojnim porazima i ekonomskim teškoćama. Značajan je po tome što je obilježio tisućitu obljetnicu grada Rima 248. godine organiziranjem velikih proslava. Unatoč njegovim naporima da se nametne kao reformator i mirotvorac, njegova vladavina završila je kada ga je pobijedio njegov suparnik Decije u bitci kod Verone 249. godine, nakon čega je ubijen. Filipov pokušaj pomirenja sa sve brojnijim kršćanima u Carstvu često se ističe kao jedan od razloga za njegovu relativnu popularnost među kasnijim povjesničarima.
Trajan Decije (249 - 251.)
Decije, rođen kao Gaj Mesije Kvint Trebonijan Decije, bio je rimski car čija je kratka ali burna vladavina trajala od 249. do 251. godine. Uzašao na tron svrgavši Filipa Arapina, njegovo carovanje obilježeno je stalnim vojnim sukobima i unutarnjim nemirima. Titulu "Trajan" je dodao svom imenu kako bi se povezao s ranijim i vrlo cijenjenim rimskim carem Trajanom, čime je želio naglasiti svoje vojničke sposobnosti i svoj autoritet kao cara. Posebno je poznat po provođenju jedne od prvih organiziranih progona kršćana unutar Rimskog Carstva, što je predstavljalo pokušaj očuvanja tradicionalnih rimskih vjerskih vrijednosti i jačanja centralne vlasti. Decijevo vladanje naglo je prekinuto kada je poginuo zajedno sa sinom Herenijem Etruskilom u bitci protiv Gotâ kod Abritusa, što je bila jedna od prvih situacija u kojoj su barbarski narodi uspjeli ubiti rimskog cara. Njegova smrt dodatno je oslabila već uzdrmanu stabilnost Carstva, otvarajući put za daljnje političke turbulencije i uspone novih vojnih vladara.
Trebonijan Gal (251 - 253.)
Trebonijan Gal bio je rimski car koji je vladao od 251. do 253. godine. U doba njegove vladavine Rimsko Carstvo suočavalo se s brojnim vanjskim prijetnjama i unutarnjim nemirima. Trebonijan Gal došao je na vlast nakon smrti cara Decija, zajedno sa svojim sinom Volusijanom. Njegova vladavina bila je obilježena pokušajima obrane carstva od invazija Gota i drugih barbarskih plemena, kao i epidemijom kuge koja je značajno oslabila Rim. Njegova vlast završila je njegovim ubojstvom tijekom vojnog ustanka, čime je njegova kratka i burna vladavina ostavila dubok trag na daljnji tijek rimske povijesti.
Emilijan (253.)
Emilijan, punim imenom Marcus Aurelius Valerius Emilijanus, bio je rimski car koji je kratko vladao u 253. godini. Rođen u nižim slojevima društva, Emilijan je svoj put do moći izgradio kroz vojne redove, ističući se kao vojskovođa. Njegovo kratkotrajno vladanje počelo je nakon što su ga njegove trupe proglasile carem zbog uspjeha u obrani od Gota na Balkanu. Međutim, njegova ambicija nije bila podržana od strane Senata u Rimu, koji je ostao vjeran prethodnom caru, Valerijanu. Vlast mu je trajala samo nekoliko mjeseci, jer je ubrzo ubijen u ustanku svojih vlastitih vojnika, koji su se okrenuli protiv njega kada je njihova vjernost bila izazvana. Emilijanova kratka vladavina ilustrira nestabilnost i političke borbe unutar Rimskog Carstva tog doba.
Valerijan I (253 - 260.)
Valerijan I, punim imenom Publius Licinius Valerianus, bio je rimski car koji je vladao od 253. do 260. godine. Uzdigao se na vlast tijekom razdoblja poznatog kao kriza trećeg stoljeća, kada je Rimsko Carstvo bilo suočeno s unutarnjim neredima i vanjskim napadima. Valerijan je pokušao stabilizirati carstvo provodeći reforme i vođenjem brojnih vojnih kampanja. Njegova vladavina obilježena je pojačanim pritiskom sasanidskog carstva na istoku, što je kulminiralo njegovim zarobljavanjem u bitci kod Edesse 260. godine, čime je postao jedini rimski car koji je pao u neprijateljsko zarobljeništvo.
Galijen (253 - 268.)
Rimski car Galijen, punog imena Publije Licinije Egnacije Galijen, vladao je od 253. do 268. godine. Njegovo razdoblje obilježeno je teškim unutarnjim i vanjskim izazovima, uključujući invazije barbarâ, ekonomsku krizu i političku fragmentaciju Carstva koje je dovelo do stvaranja odmetnutih carstava kao što su Galije i Palmira. Unatoč naporima da stabilizira Carstvo, Galijenova vladavina često se smatra simbolom početka krize trećeg stoljeća. Njegove vojne i administrativne reforme nisu uspjele zaustaviti propadanje centralne moći, a njegovu vladavinu prekinulo je njegovo ubojstvo. Galijen je bio kontroverzna figura, često kritizirana zbog svojih sklonosti prema luksuzu i navodnog nemara prema dužnostima, ali je također pokušavao prilagoditi strukture carstva novim realnostima.
Postum (260 – 269.)
Postum je bio rimski vojskovođa koji se proglasio carem 260. godine tijekom krize trećeg stoljeća, kada je Rimsko Carstvo bilo podijeljeno i suočavalo se s brojnim unutarnjim i vanjskim izazovima. Ustanovio je takozvano Galo-Rimsko Carstvo, uključujući područja Galije, Britanije i Hispanije, nezavisno od centralne rimske vlasti. Njegova vladavina trajala je do 269. godine kada je ubijen. Postum je poznat po svojim pokušajima stabilizacije zapadnih teritorija Carstva, jačajući obranu protiv germanskih plemena i unapređujući lokalnu administraciju.
Viktorin (268 – 271.)
Viktorin bio je rimski car koji je vladao od 269. do 271. godine, tijekom razdoblja poznatog kao Kriza trećeg stoljeća, kada je Rimsko Carstvo bilo podijeljeno i suočeno s brojnim unutarnjim i vanjskim izazovima. Bio je član takozvane Galo-Rimskog Carstva, države koja se odvojila od centralnog Rima, obuhvaćajući teritorije koje su danas dijelovi Francuske, Njemačke, i Belgije. Viktorinova vladavina bila je obilježena vojnim sukobima i političkom nestabilnošću, a njegovo ubojstvo 271. godine dodatno je oslabilo položaj. Njegova kratka, ali burna vladavina ilustrira teškoće s kojima su se suočavali regionalni vladari u očuvanju reda i autoriteta unutar svojih granica u to nemirno doba.
Klaudije II Gotski (268 – 270.)
Klaudije II Gotski bio je rimski car koji je vladao od 268. do svoje smrti 270. godine. Poznat je po svojim vojnim uspjesima, posebice po pobjedi nad Gotima u bitci kod Naissusa, što mu je donijelo nadimak "Gotski". Klaudijeva vladavina obilježena je pokušajima stabilizacije carstva koje je bilo ugroženo vanjskim napadima i unutarnjim nemirima. Iako je njegovo vrijeme na vlasti bilo kratko, smatra se jednim od sposobnijih vojskovođa kasnog Rimskog Carstva. Njegova smrt, vjerojatno od kuge, dovela je do daljnjih sukoba za vlast, ali njegova politika i vojni uspjesi ostavili su značajan trag u povijesti Rimskog Carstva.
Kvintil (270.)
Rimski car Kvintil, čije je puno ime bilo Kvintil Emilijan, kratko je vladao tijekom 3. stoljeća, točnije u godini 270. Njegovo vrijeme na vlasti trajalo je samo nekoliko mjeseci, što ga svrstava među najkraće vladare u povijesti Rimskog Carstva. Postao je car nakon smrti svog brata, cara Klaudija II Gotskog, koji je preminuo od kuge. Kvintilova vladavina obilježena je unutarnjim nemirima i borama za vlast, a završila je njegovim smaknućem. Njegova smrt otvorila je put Aurelijanu, koji je nakon toga preuzeo tron i pokazao se kao jedan od značajnijih vladara tog doba.
Aurelijan (270 – 275.)
Rimski car Aurelijan, koji je vladao od 270. do 275. godine, bio je jedan od najznačajnijih vođa kasne antike. Poznat po svojim vojnim pohodima i obnovi Rimskog Carstva, Aurelijan je uspio ponovno ujediniti carstvo koje je bilo razjedinjeno uslijed unutarnjih sukoba i vanjskih napada. Osvojio je Galiju i Palmiru, te je stekao nadimak "Restitutor Orbis", što u prijevodu znači "Obnovitelj svijeta". Također je uveo kult boga Sunca Sol Invictusa kao glavnu religiju carstva, što je prethodilo usponu kršćanstva. Aurelijanov režim je bio poznat po strogosti i efikasnosti, ali i po brutalnosti prema svojim protivnicima, čemu svjedoči njegov nadimak "Ruke od željeza".
Tacit (275 – 276.)
Tacit, punim imenom Marcus Claudius Tacitus, bio je rimski car koji je vladao kratko vrijeme od 275. do 276. godine nove ere. Bio je izabran za cara od strane Senata nakon smrti svog prethodnika Aurelijana, a njegova vladavina odlikovala se pokušajima da stabilizira carstvo i obnovi moralne i administrativne standarde koji su bili narušeni u prethodnim razdobljima. Iako je Tacit bio na vlasti samo nekoliko mjeseci, njegova vladavina je često ocijenjena pozitivno u povijesnim izvorima zahvaljujući njegovoj politici povratka tradicionalnim rimskim vrijednostima i praksi. Tacitov kratki mandat okončan je njegovom smrću, a nakon njega naslijedio ga je njegov brat Florijan.
Florijan (276.)
Rimski car Florijan, koji je vladao kratko vrijeme 276. godine, bio je polubrat prethodnog cara Tacita. Njegova vladavina obilježena je unutarnjim nemirima i kratkim trajanjem, svega oko dva do tri mjeseca. Nakon smrti Tacita, Florijan je preuzeo vlast, ali se suočio s izazovima u obliku vojnog otpora, posebice od strane Proba, koji je tada bio proklamiran za cara od strane vojske na istoku. Florijanovo kratko razdoblje vlasti završilo je njegovim ubojstvom, čime je otvoren put Probu da konsolidira moć i stabilizira situaciju unutar Carstva. Florijanova vladavina ilustrira nestabilnost koja je često pratila prijelaz moći u kasnom Rimskom Carstvu, gdje su vojne frakcije imale značajan utjecaj na politička zbivanja.
Prob (276 – 282.)
Rimski car Probus, punim imenom Marcus Aurelius Probus, vladao je od 276. do 282. godine. Rođen je u Sirmiumu, današnjoj Srijemskoj Mitrovici u Srbiji, a pripadao je ilirskom podrijetlu. Poznat je po svojim vojničkim sposobnostima i reformama, te je nastojao osigurati stabilnost unutar carstva koje je bilo ugroženo vanjskim napadima i unutarnjim nemirima. Probus je također dao velik doprinos obnovi infrastrukture i poljoprivrede, potičući vinogradarstvo i druge gospodarske aktivnosti. Njegova vladavina, iako obilježena vojnim pohodima protiv različitih neprijatelja, uključujući Germance, Sarmate i Perzijance, bila je usmjerena na obnovu rimskog autoriteta i prosperiteta. Njegov trud u jačanju granica i promicanju ekonomskog razvoja ostavio je značajan trag na stabilnost i razvoj kasne rimske države.
Numerijan (282 – 284.)
Numerijan je bio rimski car koji je vladao kratko vrijeme od 283. do 284. godine. Rođen kao sin cara Karusa, na vlast je došao nakon očeve smrti tijekom vojne kampanje protiv Perzije. Numerijanov karakter isticao se umjetničkim senzibilitetom i sklonosti prema književnosti, što je bilo nesvakidašnje za rimskog cara. Njegova vladavina obilježena je tajanstvenim okolnostima, a njegova smrt, za vrijeme povratka rimske vojske iz Azije, još uvijek je predmet spekulacija. Numerijan je pronađen mrtav u svojim kolima, a prema povijesnim izvorima, smrt je pripisana bolesti, iako postoje indicije da je možda bio otrovan. Njegova smrt dovela je do ustoličenja Dioklecijana, koji je kasnije inicirao značajne reforme u Rimskom Carstvu.
Karin (283 – 285.)
Rimski car Karin, sin cara Marka Aurelija Karusa, vladao je Rimskim Carstvom kratko vrijeme od 283. do 285. godine. Nakon smrti svog oca, Karin je preuzeo vlast nad zapadnim dijelom Carstva, dok je njegov brat Numerijan vladao istočnim dijelom. Karinova vladavina obilježena je političkim neizvjesnostima i vojnim sukobima, uključujući bitku protiv germanskih plemena na Renu. Njegova vladavina završila je porazom od Dioklecijana u bitci kod Margusa 285. godine, nakon čega je ubijen, a Dioklecijan je preuzeo vlast, uvodeći novu eru u povijesti Rimskog Carstva s reformama koje su postavile temelje za kasniju tetrarhiju.
Konstans (337 – 350.)
Konstans bio je rimski car koji je vladao od 337. do 350. godine, nakon što je podijelio vlast nad Rimskim Carstvom sa svojom braćom Konstantinom II i Konstancijem II. Kao najmlađi sin Konstantina Velikog, Konstans je preuzeo upravljanje zapadnim provincijama Carstva, uključujući Italiju, Afriku i zapadnu Europu. Tijekom svoje vladavine, suočavao se s brojnim izazovima, uključujući političke prevrate i vojne pobune, kao i borbu za očuvanje jedinstva unutar Carstva podijeljenog među braćom. Njegova vladavina završila je njegovim ubojstvom tijekom pobune, čime je ostavio značajan trag u kasnoantičkoj povijesti Rima. Konstans je bio poznat po svom odlučnom zagovaranju nicejskog kršćanstva protiv arijanizma, čime je utjecao na religijski pejzaž svog doba.
bottom of page