Luka Ilić Oriovčanin (1817 – 1878.)

Luka Ilić Oriovčanin, rođen 15. listopada 1817. godine u Oriovcu, svojim životom i radom ostavio je neizbrisiv trag u povijesti hrvatske kulture i znanosti. Njegovo obrazovanje započelo je u rodnom Oriovcu, nastavljeno je u gimnaziji u Požegi, a završilo na Filozofsko-teološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1843. godine zaređen za svećenika. Službu kapelana obnašao je u različitim slavonskim župama, a njegov put ga je odveo i do službe vojnog svećenika u Italiji i Mađarskoj, te na kraju do župnika u Mačkovcu i Novskoj.

​

Ilićeva strast prema očuvanju hrvatskog narodnog identiteta očituje se kroz njegovo aktivno članstvo u Narodnom ilirskom sjemenišnom društvu, kao i kroz njegove priloge objavljene u "Danici" i "Kolu". Kroz svoje zbirke "Slavonske varoške pjesme" (I–IV, 1844–47) i "Narodni slavonski običaji" (1846), postavio je temelje moderne hrvatske etnologije, baveći se sistematskim proučavanjem slavonske etnografije, kulture i povijesti. Njegova biografija "Baron Franjo Trenk i slavonski panduri" (1845) dodatno svjedoči o njegovoj predanosti istraživanju i zapisivanju lokalne povijesti.

​

Ilićev doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini nadilazi okvire njegova svećeničkog poziva, ostavljajući dubok i trajan utjecaj na razumijevanje i vrednovanje slavonske i šire hrvatske povijesne, etnografske i kulturne baštine. Preminuo je 1878. godine, a pokopan je na mjesnom groblju u Novskoj, ostavivši za sobom bogato nasljeđe koje i danas služi kao inspiracija i temelj za daljnja istraživanja.